Biografija Milan Rakić (30. septembar 1876 – 30. jun 1938) bio je jedan od najvažnijih srpskih pesnika i diplomata. Rođen je u Beogradu, kao sin Dimitrija Mite Rakića, ministra finansija Kraljevine Srbije, i unuk akademika Milana Đ. Milićevića. Njegova sestra Ljubica bila je udata za poznatog političara Milana Grola, dok je njegova supruga Milica bila ćerka uglednog istoričara Ljubomira Kovačevića. Milan Rakić službovao je u konzulatima Srbije u Prištini, Skoplju, Solunu i Skadru, a tokom Prvog svetskog rata bio je savetnik poslanstva u Bukureštu, Stokholmu i Kopenhagenu.
Diplomatska karijera Rakić je imao bogatu diplomatsku karijeru, koja je kulminirala nakon rata kada je bio poslanik u Sofiji (od 1921) i Rimu (od 1927). Njegov rad u diplomatskoj službi bio je izuzetno cenjen, a tokom karijere dobio je brojna međunarodna priznanja, uključujući i Orden danske krune. Diplomatsku službu je obavljao gotovo do same smrti, preminuvši 30. juna 1938. u Zagrebu.
Književni rad Milan Rakić objavio je tri zbirke pesama (1903, 1912. i 1924. godine), koje su srpska publika i kritika dočekale s oduševljenjem. Iako je napisao samo pedesetak pesama, njegove su pesme postale stub srpske književnosti. Njegovo pesničko stvaralaštvo obiluje temama iz srpske istorije i pravoslavne kulture. Poznat je po pesmama Simonida, Jefimija, Na Gazimestanu, i pesmama koje govore o narodnim svetinjama i zavičaju.
Stil i uticaji Rakićev stil karakteriše čist jezik, precizna rečenica i bezvremenska jednostavnost. Kao jedan od najvažnijih srpskih pesnika, Rakić se oslanjao na francuske uzore, ali je uspeo da stvori potpuno autentičan i nacionalno prepoznatljiv stil. Njegovo rodoljublje je izraženo na promišljen, diskretan i plemenit način, bez patetike i šovinizma. Jovan Skerlić ga je nazvao „poslednjom rečju umetničkog savršenstva u srpskoj poeziji“.
Nagrada „Milan Rakić“ U čast Milana Rakića, Udruženje književnika Srbije ustanovilo je nagradu „Milan Rakić“, koja se dodeljuje za najznačajnija pesnička dela u srpskoj književnosti. Ova nagrada služi kao podsećanje na Rakićevo neprocenjivo nasleđe u srpskoj književnosti i kulturi.