Požari na nesanitarnim deponijama širom Srbije postaju sve češći, a građani Valjeva ponovo su primorani da se bore za osnovno pravo – čist vazduh. Deponija u Valjevu je od početka godine gorela više puta, što je izazvalo reakciju građana koji su blokadama pokušali da spreče dalje odlaganje smeća.
Milan Ninić, stanovnik čije se domaćinstvo nalazi na samo 200 metara od deponije, svedoči o svakodnevnim problemima: „Osim nesnosnog smrada, imamo problema sa pacovima, miševima i raznim bolestima. Čak ni deca ne mogu da se igraju u dvorištu, moramo da ih vodimo u grad da bi izašla napolje.“
Valjevo već godinama prednjači po zagađenosti vazduha, a ekološki aktivista Vladimir Radosavljević ističe da su građani u blizini deponije u još goroj situaciji. „Oni su izloženi kombinaciji zagađenja iz valjevske toplane, česticama PM10 i PM2,5, ali i otrovnim gasovima koji nastaju paljenjem otpada.“
Situacija nije specifična samo za Valjevo. Požari na deponijama sve su češći u Užicu, Kraljevu, Mladenovcu i Temerinu.
Aktivistkinja Nataša Gligorijević upozorava da su požari na deponijama u Srbiji utrostručeni u poslednjih sedam godina. „Najčešće čujemo o njima leti, ali realnost je da deponije gore tokom cele godine. Uzrok su nekontrolisano odlaganje otpada i odsustvo sanitarnih mera.“
Osim što ugrožavaju kvalitet vazduha, nesanitarne deponije ozbiljno utiču na zdravlje ljudi. „Život u blizini deponije povećava rizik od respiratornih bolesti, srčanih problema, pa čak i neuroloških poremećaja. Gasovi i teški metali iz deponija završavaju u vazduhu, vodi i hrani“, objašnjava Mirjana Nastasić iz Savremene edukativne mreže.
U Srbiji postoji preko 2.600 divljih deponija, ali procene ekoloških organizacija pokazuju da ih je više od 3.500. Samo 12 regionalnih sanitarnih deponija je izgrađeno, umesto 26 koliko je bilo planirano.
Gligorijevićeva ističe da se otpad često odlaže na nesanitarnim deponijama, gde ne postoje ni osnovni mehanizmi zaštite. „Odsustvo kontrole znači da metan koji se oslobađa iz otpada lako izaziva eksplozije i požare.“
Rešenje problema zahteva sistemsko upravljanje otpadom, počevši od separacije smeća, prevlačenja deponijskog tela zaštitnim materijalima i redovne kontrole zdravlja stanovnika ugroženih područja.