U današnjoj emisiji ugostila sam Vladana Slavkovića, odbornika i jednog od osnivača Lokalnog fronta.
Razgovor je usledio neposredno nakon burne sednice Skupštine grada, na kojoj je Slavković udaljen iz sale jer je, kako kaže, samo tražio poštovanje pravila i dostojanstva institucije.
„Tražili smo da se iz sale udalji lice koje građane i odbornike naziva ustašama i pokazuje krvavi srednji prst. Umesto toga, udaljen sam ja, jer sam tražio poštovanje poslovnika,“ rekao mi je Slavković na početku razgovora.
Govorio je smireno, ali bez kalkulisanja – o stanju demokratije, o načinu na koji se zakoni danas tumače i o atmosferi u kojoj se neistomišljenici označavaju kao neprijatelji.
„Danas se u Srbiji glasa o svemu, pa i o zakonu. Ako im ne odgovara ishod, oni jednostavno odluče da zakon nije prekršen. Tako nestaje svaka ideja o pravu i pravdi,“ poručio je.
Dotakli smo se i sve prisutnijeg osećaja nepravde među građanima.
„Profesori su u pritvoru, batinaši su slobodni. To je Srbija danas – zemlja u kojoj se ne kažnjava nasilje, već istina,“ rekao je Vladan.
Govorio je i o Kraljevu, kao slici jedne šire stvarnosti.
„Pogledajte naš grad – autobuska stanica zarasla u travu, nijedan ozbiljan projekat, a vlast se hvali zlatnim dobom. Ako je ovo zlatno, ne smem ni da pomislim kako izgleda olovno,“ dodao je.
Ovaj razgovor nije bio samo politički, već i ljudski.
Bio je to razgovor o hrabrosti da se govori, o odgovornosti prema zajednici i o tome koliko je važno da sloboda reči nikada ne postane privilegija.
Za mene, kao novinarku i autorku emisije, ovo je još jedno podsećanje zašto Na slobodnim talasima mora ostati prostor za istinu, dijalog i pristojnost – bez obzira koliko tišina posle emisije ume da bude glasna.



