Dok Slovenija i Crna Gora mirno broje svoje šume i svake godine ih uvećavaju, Srbija i dalje zaostaje u zelenilu. Po analizi Nacionalne inventure šuma iz 2020 godine, na severu susedi pokrivaju preko polovine svoje teritorije šumama – Slovenija čak 58 %, Hrvatska 49 %, Bosna i Hercegovina 43 % – dok Srbija sa svojih siromašnih 29 % deluje kao da je zaboravila šta znači prirodno bogatstvo.
Zanimljivosti iz regiona:
- Slovenija je zaštitila više od 40 % svoje teritorije kao prirodna područja, štiteći i šumu i divlje životinje.
- Hrvatska u svojim nacionalnim parkovima svake godine obnavlja i proširuje šumski fond.
- Bosna i Hercegovina ima 42% I državnu strategiju obnove šuma i kontrolu bespravne seče.
- Crna Gora je prava šumska oaza Balkana, spada među najšumovitije zemlje Evrope, sa oko 70 % teritorije pod šumama.
Glavni izazovi su degradacija pojedinih područja i šumski požari, dok nema novih bolesti niti potrebe za masovnom sadnjom šuma. Prirodni procesi, poput zarastanja napuštenih poljoprivrednih zemljišta, dodatno obnavljaju šumski fond. Novi zakon o šumama osigurava dugoročnu stabilnost, povećava otpornost šuma i unapređuje njihovo gazdovanje.
Srbija? Masovna sadnja stabala jeste lep gest, ali više liči na „trenutni kozmetički tretman“ nego na pravu strategiju: akcije volontera, televizijski spotovi i „čistiji vazduh za jedan dan“. Do 2020. godine Srbija je trebalo da dostigne 41,4 % šumovitosti, ali je ostvareno samo 29,1 %, pokazuju podaci Državne revizorske institucije. Samo bespravnom sečom izgubljeno je skoro 88.000 kubnih metara šuma, što predstavlja štetu od gotovo pola milijarde dinara.
Ali šume ne stradaju samo od ljudske ruke. Jak vetar, oluje i suša oštete velike površine, dok na planinama juga Srbije smrče i druge vrste drveća trpe dugoročne posledice prirodnih nepogoda i klimatskih promena. Kopaonik, Tara, Golija i Zlatar beleže značajne gubitke, a oslabljena stabla postaju podložnija štetočinama i sušenju, što ozbiljno ugrožava stabilnost i zdravlje šumskih ekosistema.
Za budućnost zemlje, klime i gradova, svako posadjeno drvo znači razliku – ali Srbija zaostaje jer nema dugoročnu i konzistentnu politiku pošumljavanja, problemi poput bespravne seče, urbanizacije i klimatskih ekstrema redovno smanjuju broj stabala i fokus je često na brzom „simboličkom rešenju“ za medije, a ne na pravom održivom upravljanju šumama. Prema najsvežijim podacima, oko 32-33% teritorije Srbije je pokriveno šumama, sto je malo više nego ranije ali i dalje značajno ispod proseka u Evropi.
Ironija je jasna: dok svet kroz šume štiti ugljenik, čisti vazduh i čuva biodiverzitet, Srbija kao da još uvek misli da se zelenilo „kupuje“ sa par posadjenih sadnica godišnje. Ako ne počnemo da razmišljamo u dugom roku, za pola veka će naši potomci gledati na susede i pitati se: „Gde su nestale naše šume?“
Izvori informacija: Državna revizorska institucija, Republički zavod za statistiku, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srbije, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Hrvatske, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Crne Gore, Statistični urad Republike Slovenije, Zavod Republike Slovenije za varstvo narave







